Javne riječi i javne kvalifikacije oduvijek su bile razdjelnica i faktor na osnovu kojih smo procjenjivali sposobnosti i kompetencije, odgovornost i spremnost onih koji su djelovali u javnom prostoru. Otuda i krilatica u našem narodu: ‘progovori, da vidim ko si.’ Današnje vrijeme nosi brojne izazove, a jedan od osnovnih sa kojima se susrećemo jeste i sama koncepcija i razumijevanje odgovornosti izrečenog, javno iskazanog i izgovorenog. U društvenoj sveprisutnosti i nastojanju da putem “preotimanja” javnog prostora nametnemo svoje viđenje, mišljenje ili stavove postaje definirajući element politike i političkih procesa naše savremenosti i glavnih tokova našeg društva.

Prezasićenost javnog diskursa informacijama, nedovoljna sposobnost razlučivanja bitnog od nebitnog, neselektivan i nekritički pristup u velikoj mjeri doprinosi općedruštvenom haosu u javno prostoru i kreiranju stanja nemogućnosti razaznavanja istine od neistine. U tom procesu mnogi zbog nedovoljnog razumijevanja informacija ili površnog pristupa često posežu za ocjenama i kvalifikacijama drugih, posebno u karakterno-epitetskom smislu zapadajući time u krajnosti iz kojih teško ili nikako izlaze. S druge strane, kreatori poluinformacija ili preciznije definirano poluistina, načinom i djelovanjem svjesno doprinose ili nastoje izazivati sveopći razdor, podjele društva i urušavanje zajednice targetirajući “one druge”. S tim u vezi važno je istaći i podsjetiti se da su upravo ideologije XX vijeka na istim osnovama i matrici “drugog i drugačijeg” provodile najveće zločine protiv čovječnosti: holokaust i genocid.

Danas kao osnova i primarna zadaća svakog pojedinca, kao člana šire društvene zajednice (aktivnog sudionika ili pasivnog recipijenta informacija) može biti promatrana kroz prizmu provjere i propitivanja istinitosti određenih informacija na osnovu kojih definiramo sudove o određenim pojavama i/ili osobama. U kojoj mjeri nam je važno da informacija koju smo primili bude tačna i istinita, a u kojoj zapravo samo tražimo potvrdu unaprijed formiranih predrasuda? S tim u vezi, naša savremenost i tehnološki napredak kao i savremeni načini i alati komuniciranja posebno putem društvenih mreža zapravo otvaraju neograničene mogućnosti kreiranja i oblikovanja društvene svijesti te najblaže kazano na osnovu poluinformacija i poluistine nastoje preoblikovati društvenu svijest. S druge stranke, nekada kao recipijenti a ponekad i kao aktivni sudionici (ne)svjesno doprinosimo širenju i prenošenju informacija kojima ne znamo ni izvor ni tačnost, niti iste provjeravamo. Pitanje izvora, autentičnosti, tačnosti i istinitosti informacija koje prenosimo često ostavljamo po strani, jer ne pripadaju našem unaprijed formiranom pogledu, razumijevanju i viđenju određenih pojava.

U vjerskom pogledu i kontekstu, Islam kroz praksu i govore Poslanika, a. s., nas uči načinu ophođenja sa drugima, o svetostima, dragocjenostima kao i zabranjenim stvarima u našem odnosu spram drugih ljudi. Mnogobrojni su primjeri posebno danas, kada se upuštamo u etiketiranje, nazivanje pogrdnim imenima i prenošenje neprovjerenih informacija o drugima. Ne provjeravamo činjenice i često zapadamo u začarani krug prenošenja neistina, te (ne)svjesno pridonosimo rušenju časti i ugleda pojedinaca. U tom kontekstu bitno se podsjetiti na posljednji najveći kongres muslimana za vrijeme Poslanika, a. s., – Oprosni hadždž. Muhammed, a.s., nam ističe tri svetosti: život, imetak, i čast, kako se navodi u predaji: „…Ljudi, vaši životi, vaša imanja i vaše časti neka vam budu sveti i neprikosnoveni kao što je za sve nas uzvišen i svet ovaj mjesec, današnji dan i mjesto Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete sa Gospodarem vašim. Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to ruši. Mi ćemo svi doći pred Boga i On će nas pitati za naša djela i naš rad…“  (vidi: Buhari, 1623, 1626, 6361; Muslim, 98; Tirmizi, 1628, 2046, 2085;. Ahmed bin Hanbel, 19774).

Pitanje javnog diskursa, javnog stava ili mišljenja, a posebno danas od nas zahtijeva puno veću dozu opreza jer pod utjecajem društvenih mreža i komunikacijsko-informacijskih mogućnosti, zloupotrebom javnog prostora/mikrofona dalekosežno možemo biti uzrok puno rigidnijem razumijevanju, ali inicirati i prouzročiti dalekosežne posljedice. Potreba za kritičkim promišljanjem, konsultacijama i širom sagledavanjem pojava nameće se kao jedan od imperativa u cilju razumijevanja božanskog nauma u stvaranja čovjeka, posebno onih koji utječu ili imaju mogućnost utjecati na širu društvenu zajednicu.